Cardiotensive u ljekarni: može li ga magistar naručiti

Ljekarna ne kupuje izravno od proizvođača, nego preko veledrogerije; u Hrvatskoj su to Medika, Phoenix Farmacija i Oktal Pharma. Magistar za pultom radi u programu koji povlači njihov šifrarnik: upiše ime, program mu ponudi ono što u tom popisu postoji, i dalje od toga narudžbenica ne ide. Za Cardiotensive tu šifru nikad nismo tražili, pa ime ne izlazi ni u pretraživanju — ni onda kad ga kupac izgovori slovo po slovo. Da smo je tražili, na bočicu bi sjele dvije marže, veledrogerijska i ljekarnička, a unutra bi i dalje bilo istih 20 tableta po 500 mg.

Preko pulta dobivate drugu kategoriju robe. Na recept idu antihipertenzivi koje propisuje liječnik; dodatak prehrani ih ne zamjenjuje ni na jedan dan i to će vam reći svaki magistar. Bez recepta, na polici za srce i tlak, stoje pripravci s glogom, češnjakom, koenzimom Q10 i kalijem, domaćih i stranih proizvođača. Pitate li za Cardiotensive, magistar ne može samo reći „nemam” i okrenuti se — struka mu nalaže da ponudi zamjenu, pa poseže za nečim s te police. Ono što na kraju iznesete iz ljekarne nosi drugo ime na deklaraciji, drugu biljku i drugu gramažu od one po koju ste došli.

Narudžba iz ljekarne putuje kroz program koji navečer šalje popis veledrogeriji, a ona ujutro slaže gajbe za svaku poslovnicu. U tom se popisu ne piše ime proizvoda nego njegova šifra; nema li šifre, redak se uopće ne otvara. Zato magistar bočicu ne odbija iz nekog stava — jednostavno nema polje u koje bi je upisao.

Pitanje o dostupnosti ima zbog toga isti odgovor u svakoj hrvatskoj ljekarni, bez obzira na ustanovu i grad. Razlikuje se samo zamjena koju vam ponude: negdje glog, negdje češnjak, negdje kalij. Račun koji nosite kući glasi na ime tog pripravka, a njegova serija ne postoji u našim knjigama i po njoj vam ne možemo ništa provjeriti.